Ljubitelji slagalica zahvaljujući trodimenzionalnim varijantama mogu uživati ne samo u zabavi koju pružaju puzzle igre, već i u tome da gotova slagalica postane prostorna kreacija koja će biti sjajan ukras svake sobe
Slagalica nije moderna igra. Kao izumitelja bilježe engleskog kartografa i gravera Johna Spilsburyja, koji je 1763. godine zalijepio kartu Velike Britanije na drvenu ploču, a zatim je izrezao duž granica grofovija (odakle potječe engleski naziv igre, jigsaw puzzle). Cilj igrača bio je ponovno sastaviti kartu. Ovu slagalicu prodavao je kao pomoćno sredstvo za učenje geografije. Dijelovi još nisu imali zupce kao današnje igre. Slagalica kakvu danas poznajemo prvi put se pojavila u drugoj polovici 19. stoljeća. Postoje i slagalice koje imaju više rješenja, takozvane kaleido puzzle. Na dijelovima ovih slagalica nisu vidljivi dijelovi jedne slike, već oblik elemenata slagalice i estetska vrijednost koju nose elementi postavljeni jedan pored drugog, stvarajući neki uzorak. Glavni izazov kod ovakvih slagalica je da se sve dijelove smjesti unutar okvira i da vizualni dojam bude estetski.
Masovna proizvodnja igre, koja se ranije izrađivala samo zanatskom tehnologijom, započela je u drugoj polovici 20. stoljeća. To je omogućilo da se dotad skupa igra prodaje po pristupačnoj cijeni, što je značajno povećalo njezinu popularnost. Od tada se način proizvodnje jedva promijenio. Motiv ili slika otisnuta na kartonu izrezuje se na male dijelove. Zbog jedinstvenog izrezivanja svaki dio izgleda drugačije. Kod vrlo velikih slika može biti potrebno više noževa. Što se tiče preciznosti rezanja, u posljednje vrijeme postignut je značajan napredak. Ta preciznost je jedna od najvažnijih kvalitativnih karakteristika slagalice, uz kvalitetu tiska i postojanost boja. Što su dijelovi preciznije izrezani, manja je vjerojatnost da će se pogrešan dio uspjeti umetnuti. Trodimenzionalna varijanta zahvaljuje svoj razvoj brzom napretku u proizvodnji plastike, jer su ti dijelovi uglavnom izrađeni od plastike ili tankih pjenastih ploča, čija je površina otisnuta tako da konačni rezultat odgovara vanjskom izgledu zgrade.
Trodimenzionalne slagalice osvajaju sve veći prostor, pa se tako i renomirani proizvođači slagalica poput Ravensburgera pridružuju CubicFunu, omogućujući igračima da izrade najpoznatije svjetske građevine. Naravno, ne samo zgrade, već i razna vozila, pa čak i vaze ili držače za olovke možemo izraditi sami. Međutim, zajedničko im je s dvodimenzionalnim kolegama to što se elementi izuzetno precizno uklapaju, a vanjski uzorak koji čini otisak je živopisnih boja i izvrsne kvalitete.
